Dokazali su nam da oni to mogu
DOKAZALI SU NAM DA ONI TO MOGU
Jedan malo drugačiji dan u školskoj kuhinji
Našu je školu 14. i 15. svibnja posjetio poseban gost. Riječ je o kuharu Vedranu Habelu, osnivaču i predsjedniku Udruge nastavnika u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja (UNUO) i profesoru na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu u obrazovanju za odrasle. Cilj je njegove Udruge poboljšati obrazovanje i kvalitetu života osoba s invaliditetom i posebnim potrebama u ugostiteljskoj djelatnosti putem edukacija i kuharskih radionica kako bi se, prije svega, mogli zaposliti u struci. U sklopu projekta Oni to mogu pristao je doći u našu školu s još dva člana Udruge, Silvijom i Viktorom, te kuhati u školskoj kuhinji s učenicima iz posebnog razrednog odjela, prenijeti im svoje znanje i iskustvo. U nedjelju su kuhali za obitelji tih učenika, dok su u ponedjeljak ukusnom hranom iznenadili sve učenike i djelatnike škole.
Uspjeli smo se upoznati s njim i postaviti mu nekoliko pitanja o njegovu poslu i boravku u našoj školi.
- Kada ste se počeli baviti kuhanjem?
Amaterski sam se počeo baviti još u osnovnoj školi, u drugom ili u trećem razredu, a profesionalno kada sam završio srednju školu. Sa 17 godina počeo sam raditi, znači s nepunih 18 godina.
- Što vas je potaknulo na bavljenje tim poslom?
Jako je dinamično zanimanje, interesantno je, uvijek je nešto novo i ispočetka i cure vole dobre dečke koji znaju kuhati.
- Gdje trenutno radite?
Trenutno radim u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, u obrazovanju odraslih. Znači, svi oni koji su nekada završili neko zanimanje koje nije kuharstvo kasnije, ako žele, mogu doći i prekvalificirati se.
- Pročitali smo da održavate edukacije za kulinarske vještine za osobe s invaliditetom i posebnim potrebama. Možete li nam reći nešto o tome?
Smatram da svaka osoba treba dobiti priliku, isto taka i svaka osoba s invaliditetom i posebnim potrebama. Treba im dati priliku da dobiju adekvatno znanje, isto kao što i vi dobivate u svojoj školi, kako bi na tržištu rada lakše mogli naći posao i kako bi mogli svojim radom, trudom i zalaganjem zaraditi za život.
- Koje vrste jela rado pripremate?
Sve volim pripremati, a možda najviše hrvatsku nacionalnu kuhinju. Smatram da treba više pažnje posvetiti našim nacionalnim jelima da ih ne zaboravimo. Ipak je to nešto što moramo prebacivati s koljena na koljeno, s naraštaja na naraštaj.
- Kako ste se snašli u kuhinji naše škole?
Jako lijepo i svi su me lijepo prihvatili, od vaše ravnateljice do učitelja, kuhara i kuharice. Bilo mi je jako lijepo i ugodno raditi.
- Što ste pripremili i jesu li ostali bili time zadovoljni?
Mislim da su bili zadovoljni zato što su skoro svi došli tražiti repete. Radili smo rižoto s mesom i učenici su napravili rižoto kao što se to radi u pravim restoranima. Na luku i češnjaku dinstali su rižu i posebno pripremali umak od mesa tako da su se upoznali s pravom kuhinjom visoke gastronomije.
- Kako su se naši učenici Tajana, Lovro i Maja snašli u ulozi kuhara?
Oni su pripremili kompletni ručak, sami su pripremili i dinstali rižu, sami su pripremili umak za meso, sami su dinstali meso za sve učenike i nastavnike škole. Silvija i Viktor, članovi Udruge, i ja samo smo bili u funkciji pomagača, dok su Tajana i Lovro bili glavni kuhari.
- Planirate li opet doći u našu školu?
Ako me budete pozvali, bit će mi drago doći ponovno.
- I za kraj, možete li nam dati pokoji savjet za mlade kuhare?
Moraju biti uporni, strpljivi jer samo upornošću, strpljivošću i radom mogu postići ono što zažele.
Razgovarali smo i s članovima Udruge, Silvijom i Viktorom. Za njih je kuhanje učenje nečeg novog i pomaganje drugima. Viktor je polazio školu za kuhara gdje je upoznao profesora Vedrana. Najviše voli pripremati musaku, bolognese, ćevape, piletinu s umakom, pizzu, meso na roštilju, dakle ono što je svima ukusno. Silvija pak najčešće priprema vegetarijansku hranu: pohani patlidžan, rižu, tjesteninu. Otkrili su nam i što rade u slobodno vrijeme. Viktor trenira taekwondo i prati nogomet, dok se Silvija bavi pop, rock i dance glazbom – sklada i komponira. Svidjelo im se u našoj školi i voljeli bi doći opet.
Tajana, Maja i Lovro, učenici posebnog razrednog odjela naše škole, iznijeli su svoje dojmove o suradnji u kuhinji s kuharom Vedranom. Svidjelo im se i uživali su u tom poslu. To je za njih bilo jedno novo i posebno iskustvo koje bi rado ponovili, posebno zato što su ih suučenici nagradili gromoglasnim pljeskom jer im je jelo bilo vrlo ukusno. Lovri je kuhanje zanimljivo, ali ne vidi se u tom poslu, dok bi se Tajana i Maja htjele time baviti.
– Posebno me razveselio taj pljesak koji se prolomio kad su učenici čuli tko je pripremio obrok – rekla je ravnateljica Željka Marković-Bilić. – Družili smo se i u nedjelju kad su Tajana i Lovro, a kasnije i Maja, uz kuharski nadzor, napravili pripremu za ponedjeljak, ali i skuhali ručak za svoje roditelje. Ponosna sam na njih i uvijek volim reći da smo mi škola koja brine o svakom svom učeniku, a posebno o učenicima u posebnom razrednom odjelu. Oni su prava ekipa, veseli, razgovorljivi, vrijedni u radu i uvijek spremni isprobavati i drugačije načine učenja. Ponekad su to tableti, a ovaj put je bilo kuhanje. Hvala Vedranu i njegovim štićenicima na uistinu prekrasnom iskustvu.
Lovro i Tajana pripremili su obrok za sve
Ekipa za pet: Marija, Tajana, Maja, Lovro, Viktor i kuhar Vedran Habel
Maja
Silvija, Lovro i Viktor
Ručak
Autori: Katarina Silađi i Dominik Mužic