Druženje u Ludbreškom suncu

Dio naših europskih gostiju, Šveđani i Talijani, družio se s nama i u subotu. Kao dobri domaćini organizirali smo dan pun aktivnosti. Nakon što smo u devet sati ispred škole ispratili Ciprane i Francuze, koji su krenuli prema zagrebačkom aerodromu, uputili smo se na izlet. Prvi nam je cilj bio kip sv. Vinka, najveći kip tog sveca na svijetu. Jutarnja magla sporo se dizala, rosa nam je lagano natapala cipele, a najsjeverniji su se gosti čudili mnoštvu vinograda kojih u Švedskoj gotovo i nema (nešto malo na jugu, ali kod njih ništa). S talijanskim smo kolegicama uspoređivali nazive pojedinih biljaka, tražeći sličnosti (kesten) i izmjenjujući recepte za zimnicu. Učenici su se brzinom munje popeli na vidikovac, ali trebalo je pričekati još nekih pola sata da sunce razbistri maglu i da pukne pogled svuda unaokolo. Uz tople klipiće vrijeme se proljepšalo pa je „pala“ i šetnja Sigečakom.

Susretljivošću gospođe Ruže Zlatar, predsjednice Udruge „Ludbreško sunce“, drugi smo dio druženja preselili u Kuću sunca. Gospođa Ruža prepričala nam je čemu služi i kako radi Udruga i poželjela da se ugodno družimo u njihovim prostorima. Švedski su kolege predstavili i rad sličnih udruga u Švedskoj, što je dobra razmjena informacija.

Za dobro su se raspoloženje pobrinuli članovi tamburaškog sastava LUN MLA, bivši i sadašnji učenici naše škole. Osim pjesme i plesa „Klinček stoji pod oblokom“, koji smo učili prijašnji dan u školi, gosti su naučili još neke hrvatske plesove (s metlom, šeširima…). Uz pomoć roditelja, koji su ugostili naše posjetitelje, te mnoštva učiteljica, koje su pripremile zakusku i deserte, muški dio ekipe bio je zadužen za roštilj što je naišlo na opće oduševljenje. Tako je hrvatska gostoljubivost još jednom došla do izražaja. Kasno poslijepodne pozdravili smo se s gostima i otputili se svojim kućama veseleći se sljedećem druženju u Švedskoj, krajem ožujka. Do tada – „Be smart, be safe“!

Željka Marković-Bilić