Terenska nastava osmaša u gradu heroja
Na dugo iščekivani izlet u Vukovar krenuli smo 7. svibnja u pet ujutro iz Velikog Bukovca. U pratnji su nam bile učiteljice Sanja Ivačić i Gordana Lohajner te učitelj Mladen Vuger. Putem smo stali na dva stajališta, a do odredišta smo stigli oko devet sati.
Dolazak u MCDR
Prva aktivnost u Memorijalnom centru Domovinskog rata bila je predavanje. Slušali smo o prošlosti prije Domovinskog rata kako bismo bolje razumjeli zašto se rat odvio, ali i o razdoblju rata te o Bitki za Vukovar. Dosta toga smo i sami znali jer smo o tome učili na povijesti. Nakon predavanja otišli smo razgledavati Centar. Vojni general govorio nam je o svojim ratnim doživljajima. Upoznao nas je sa svim vrstama mina, bombi i granata. U toj prostoriji na zidovima su bile slike ljudi kojima su mine upropastile život te su doživotno ostali nepokretni ili bez nekog dijela tijela. To nas je poučilo da ih nikad ne diramo i ne šalimo se s bombama, minama ili granatama. Bili smo i u srpskom logoru koji je stvarno zastrašujući te nas je to veoma dirnulo. Kasnije smo otišli na organizirani ručak u restoran Istra u sklopu Hostela Dubrovnik gdje smo ručali odrezak, krumpiriće i umak od povrća.
Dvorac, muzej i Vodotoranj
Nakon ručka posjetili smo barokni Dvorac Eltz u Vukovaru, slušali smo kako je obitelj Eltz živjela za vrijeme rata i razgledavali dvorac. Veoma me se dojmio jer me zanima život kraljeva i kraljica. Posjetili smo i Muzej vučedolske kulture u kojem smo bili već malo umorni, ali strpljivo slušali o povijesti Vučedola. Vidjeli smo svašta od života prije Krista pa sve do raznih stvari koje su se koristile u to doba. U muzeju je opširno prikazana tema Vučedol u obliku replika kuće, odjeće, ljudskih lubanja itd. Nakon toga otišli smo na Vodotoranj koji nam nije bio u planu puta, ali su nas učitelji, hvala im na tome, svejedno odlučili odvesti. Nakon razgledavanja i fotografiranja napokon smo krenuli prema svom hostelu. Smjestili smo se u sobe, malo se i porječkali jer nam nije odgovaralo kako smo bili raspoređeni, ali se sve to na kraju riješilo mirnim putem. Svi smo se otišli istuširati, spremiti i malo odmoriti prije večere. Večerali smo špagete, a zatim pričekali bus koji nas je odveo do diska. U disku smo se zabavili, stekli nove prijatelje, pjevali i plesali. Večer smo završili na spavanju u hostelu.
Posjet memorijalnim mjestima
Drugi dan ujutro u osam sati odjavili smo se iz hostela i ostavili stvari u busu. Nakon doručka krenuli smo posjetiti razna memorijalna mjesta Domovinskog rata. Vozeći se busom, vidjeli smo Kukuruzni put – Put spasa koji je tijekom bitke za Vukovar bio jedini put koji je spajao grad s teritorijem pod kontrolom hrvatske vojske te Borovo Naselje koje je dobilo ime po tvornici Borovo koju smo isto vidjeli iz autobusa. Vozač nas je nakon toga odveo u Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti u kojem nam je vodič govorio nešto više o tome. Posjetili smo i Vukovarsku bolnicu u kojoj su nas zatekli pacijenti. Gospođa koja nas je vodila bolnicom govorila nam je u kakvim su lošim uvjetima ljudi živjeli tijekom rata, čuli smo da su imali pola litre vode dnevno za piće i higijenu. Veoma zastrašujući prizori su mi prošli kroz glavu hodajući bolnicom. Nakon bolnice uputili smo se na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Tamo nas je dočekao čovjek koji nas je poveo grobljem i pokazao grob jednog od najvećih heroja Domovinskog rata – generala Blage Zadre. Kasnije smo otišli u Spomen dom Ovčaru gdje smo vidjeli metke po podu i stvari koje su ostale od ljudi koji su ubijeni na tom mjestu. To nas je podsjetilo na velik ratni zločin koji je počinjen u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara kada je ubijeno više od 250 ljudi, a većina njih bili su pacijenti vukovarske bolnice. Malo dalje od toga posjetili smo i Ovčaru na kojoj smo kupili magnete.
Crkva i kviz
Posjetili smo i Župu sv. Filipa i Jakova, tj. njezinu crkvu i pastoralni centar gdje smo slušali predavanje franjevca. Ogladnjeli smo nakon toliko hodanja i razgledavanja pa smo otišli na ručak gdje su nas čekale ćufte s pireom i kupusom. Nakon cjelokupnog izleta uslijedio je kviz o svemu što smo naučili našim boravkom u Vukovaru, no prije toga slušali smo predavanje koje se zvalo Škola mira, čuli smo kako je na kraju rat završio. Branimir Šalamon i Sara Horvatić iz 8. b bili su predstavnici naše škole na kvizu, osvojili su treće mjesto. Svi smo navijali za njih i podržali ih u svakom odgovoru. Čestitam im u ime svih nas!
Družili smo se, smijali, razgovarali i bili si dobri. U popodnevnim satima krenuli smo natrag prema našoj Podravini kamo smo stigli oko osam sati navečer. Svemu lijepom dođe kraj, a tako je i posljednjem izletu generacije 2016.– 2024.
Napisala: Ana Vrbanić, 8. a
