Praznici u snježnom Trondheimu
Projekt LORI organizirao je još jedno učeničko studijsko putovanje u Norvešku, točnije u Trondheim. Ja sam bio u 3. grupi koja je išla 5. 1. 2024.
Putovanje i dolazak
Krenuli smo u 4:00 h ispred ludbreške dvorane te se vozili minibusom do Beča. Kada smo stigli, čekali smo da dobijemo karte, a za to vrijeme smo nešto pojeli i popili. Mnogima je ovo bilo prvi put da se voze zrakoplovom, a i meni je bilo prvi put pa sam zato bio jako uzbuđen, ali me bilo i strah. Svi smo čekali taj trenutak kad ćemo se odvojiti od tla i kad se to konačno dogodilo, bilo je prelijepo. Pogled je bio odličan i više nas nije bilo tako strah, samo su nam se uši začepile. Letjeli smo u podne tako da smo dobili ručak u zrakoplovu, jeli smo piletinu s krumpirom i povrćem, a za desert su bili makaroni. Kada smo sletjeli u Oslo, morali smo se požuriti na drugi let jer smo malo kasnili, ali stigli smo na vrijeme. Sada više nikoga nije bilo strah jer nam je to bila već 2. vožnja avionom, a i let je bio vrlo kratak. Kada smo stigli u Trondheim, ispred aerodroma nas je pričekao bus koji nas je odveo do hotela. Nakon što smo dobili kartice za sobe, otišli smo se raspakirati, a zatim na večeru. Poslije večere imali smo malo slobodnog vremena pa smo otišli u kratku šetnju oko grada. Nakon šetnje otišli smo spavati i spremiti se za drugi dan.
Zanimljive aktivnosti u drugom danu
Doručak smo imali u 8:00 h, a zatim smo se spremili i otišli u Newton sobu u Trondheimu. Imali smo dva zadatka, prvi je bio slagati stazu kojom će se jedna loptica spuštati kako bi pogodila autić koji bi se pomaknuo. Iz te staze morali smo složiti petlju koja će malo ubrzati lopticu kako bi se autić pomaknuo dalje. Mijenjali smo položaj loptice, veličinu i položaj petlje, položaj autića itd. U drugom smo zadatku stvarali milliwattse (mW) uz pomoću malog vodeničkog kola i vode. Morali smo stiskati kraj pipe kako bismo stvorili više milliWattsa. Nakon tih zabavnih zadataka vratili smo se u hotel na ručak, a zatim smo prošetali do znanstvenog centra Vitensenteret Innlandet. Tamo smo vidjeli mnogo različitih i zanimljivih sprava na kojima smo se igrali i zabavljali. Zatim smo se vratili u hotel na večeru te poslije otišli na kratku šetnju oko grada, a nakon nje uslijedilo je drugo noćenje u hotelu. Sljedeći dan u pola osam smo imali doručak, a nakon njega pakiranje jer tog smo se dana vraćali kući.
Povratak
Poslije doručka vratili smo kartice hotelskih soba te se ukrcali u bus koji nas je čekao ispred hotela. Putovali smo pola sata do aerodroma i na njemu čekali da se ukrcamo u zrakoplov. Sada smo se već bili iskusni letači pa nas nije bilo strah, a i let je bio kratak. Ponovno smo presjedali u Oslu gdje smo čekali više od 4 sata da se ukrcamo, ali tamo je bilo puno dućana pa smo mogli nešto popiti ili pojesti. Kada smo konačno stigli u zrakoplov, morali smo čekati da nam poprskaju krila zrakoplova zbog niskih temperatura da se tijekom leta ne bi smrznula. Tu smo dobili i ručak, rižu sa špinatom i za desert čokoladni puding. Poslije ručka smo imali barem 5 minuta turbulencije u zraku, svi smo bili uplašeni jer smo mislili da ćemo pasti, ali su nam učiteljice rekle da je to normalno i da se ne trebamo bojati. Kad smo sletjeli u Budimpeštu, morali smo čekati da nam stigne prtljaga, a onda smo se ukrcali u minibus i krenuli za Ludbreg. U pola 2 dočekali su nas naši roditelji koji su bili sretni što smo se sigurno vratili, a onda su nas odvezli kućama da se dobro odmorimo. Ovo mi je putovanje bilo jako zanimljivo jer sam puno toga vidio i prvi put letio avionom. Najviše će mi u sjećanju ostati snijeg, toliko ga u životu nisam vidio i htio bih da toliko snijega bude i u Hrvatskoj!
Napisao: Matej Zdelar, 6. b
