Digital Heritage u Velikom Bukovcu
Od 11. do 15. listopada 2021. družili smo se s projektnim partnerima iz Bugarske i dijelom makedonske ekipe (učitelji iz škole Nikola Karev su uslijed pandemije Covid-19 bili prisutni s nama u Skype okruženju) u sklopu Erasmus projekta Digital Heritage in EDU. Ili, kako bismo ovdje rekli: Digitalizacija baštine u obrazovnom procesu.
Ako je ponavljanje majka mudrosti, onda smo još malo mudriji jer smo najprije ponavljali ono što smo radili i dogovorili na prvom susretu u Makedoniji. Nakon utvrđivanja gradiva učitelji su se upoznali s opremom s kojom svatko od njih treba snimiti materijal (kamera 360°, aplikacije za mobilne telefone). Naravno da se odmah prionulo i snimanju jer vježba čini majstora :-). Vrijeme nas nije mazilo pa su i zatvoreni prostori bili dobri za naše snimateljske pokušaje.
Drugi smo dan proveli na terenu kod nas u Velikom Bukovcu. Nakon uvodnog predavanja i rada u učionici, isprobali smo tehniku u crkvi SV. Franje Asiškog i u dvorcu Drašković. Moramo priznati da smo već pri prvom snimanju uvidjeli prednosti i nedostatke stativa za kameru i prijenosnog štapa. Također smo došli do saznanja da se svaka građevina može snimati našom kamerom, ali da za potrebe projekta trebamo i aktivno događanje. Kratkim crticama iz prošlosti dvorca grofova Drašković u Velikom Bukovcu pokušala se dočarati ljepota samoga dvorca jer je danas prazan i djelomično obnovljen nakon desetljeća zapuštenosti.
Treći dan smo pregledavali snimke od prijašnjeg dana i radili na mogućim scenarijima za rad s učenicima. Kako napisati scenarij, a da bude i atraktivan i moguć za snimanje, tema je kojom su se učitelji povijesti, likovne i glazbene kulture bavili organizirani u manje skupine. Pridružili su im se i makedonski kolege. Ideja je puno, dobre su, neke vrlo atraktivne… Hm, bit će to dobro natjecanje.
U isto vrijeme se s predstavnicima makedonske i bugarske škole razgovaralo o mogućnostima daljnje suradnje, temama koje nas zanimaju, prednostima i nedostacima pojedinih tema.
Vrijeme nas je poslužilo pa smo opet bili u prirodi, upoznavali se s prirodnim ljepotama i turističkom ponudom ludbreškog kraja. Dan je završio večernjim druženjem uz tradicionalnu hrvatsku kuhinju,
Četvrti dan smo proveli na terenu u Trakošćanu. Budući da u dvorcu nije dopušteno ni fotografiranje ni snimanje, mogli smo ga samo razgledavati. Uz priču o povijesti i povezanosti s velikobukovečkim Draškovićima, vrijeme je proletjelo.
Posljednji dan smo se upoznali i s programom za uređivanje snimljenog materijala te probali raditi u njemu s materijalima koje smo snimili prijašnjih dana. Naravno da će nam trebati neko vrijeme da svladamo sve zamke zanata, ali se tješimo (ili šalimo?) da će našim učenicima sve to ići puno brže. Na nama je da im pokažemo, pripremimo scenarij, a na njima sve ostalo.
Nakon točnih uputa što nam je činiti dalje (domaće zadaće 😊) i zadavanja rokova za pojedine aktivnosti, pozdravili smo se s kolegama i jedva čekamo ponovni susret. Do tad – rad, rad i samo rad… Jesmo li spomenuli da će autor najuspješnijeg videa iz svake škole putovati na završnu svečanost u Bugarsku? Motivacija i pol.
